La Bella-your beauty expert

Na jesen se retinol vraća u puno kupaonica. I zna se ponoviti ista priča: krenula sam, koža me počela peckati, ljuštila se oko nosa i brade, pa sam ga odložila u ladicu.

Problem je nekad samo u tempu. Retinol je aktivan sastojak na koji se koža navikava postupno.

Ako ga od prvog dana staviš svaku večer, uz kiseline i kućni piling, koža jednostavno nema vremena prilagoditi se.

Zato ga uvodimo polako. Prvih tjedana dvije do tri večeri tjedno, mala količina na suho lice, a preko hidratantna krema. Te večeri ne kombiniraš ga s kiselinama ni pilingom. Ujutro obavezno SPF, jer je koža uz retinol osjetljivija na sunce i u listopadu.

Kad vidiš da koža taj ritam mirno podnosi, dodaš još jednu večer. Ako se pojave jače peckanje, crvenilo ili ljuštenje, vrati se korak unatrag ili napravi pauzu.

Koža nakon četrdesete može biti suša i reaktivnija nego prije, pa joj strpljenje na početku puno znači. Sporijim početkom daješ joj vremena da ga prihvati.

Ako si trudna, planiraš trudnoću ili dojiš, retinol ne uvodi bez razgovora s liječnikom. A ako dolaziš na tretmane, uvijek mi reci koristiš li ga.

Spremi objavu za večer kad ga vraćaš u rutinu.

„Ali ja nikad nisam imala osjetljivu kožu.”

Ovo mi žene nakon četrdesete stvarno često kažu.

Godinama su mogle koristiti gotovo sve.

Kiseline.
Retinol.
Jače čistače.
Razne kreme.

Promijeniti proizvod bez puno razmišljanja.

I onda odjednom koža počne peckati.

Crveni se nakon proizvoda koji joj prije nije smetao.

Ne podnosi isti tempo aktivnih sastojaka.

Brže se isuši.

Ili žena jednostavno ima osjećaj da je lice „postalo osjetljivo na sve”.

I onda joj to nema smisla jer cijeli život govori da nema osjetljivu kožu.

Ali koža nije nešto što dobijemo s dvadeset i onda zauvijek ostane isto.

Mijenja se.

Kroz godine se mijenjaju količina vlage, čvrstoća, brzina obnove i način na koji kožna barijera podnosi svakodnevna opterećenja.

Kod žena kroz četrdesete i kasnije u cijelu priču mogu ući i hormonalne promjene.

Uz to dodaj stres, manje sna, više aktivnih proizvoda i rutinu koja je možda godinama ostala ista samo zato što je nekad dobro radila.

I nije čudno da koža u jednom trenutku kaže: ovo mi je sada previše.

Zato mi nije neobično kad žena kaže:
„Istu kremu koristim godinama, a sada me od nje pecka.”

Ili:
„Nekad sam mogla retinol puno češće, sada više ne mogu.”

Ne znači nužno da je proizvod preko noći postao loš.

Možda se promijenila koža koja ga prima.

I tu je najgora stvar tvrdoglavo nastaviti isto samo zato što nam je nešto odgovaralo prije pet ili deset godina.

Rutina se treba mijenjati zajedno s kožom.

Ponekad treba smanjiti aktivne sastojke.
Ponekad promijeniti teksturu.
Ponekad se prvo vratiti hidrataciji i barijeri.

A ponekad samo prestati očekivati da koža danas mora podnositi isto što je podnosila s trideset.

Jer nije problem što je postala „teška”.

Samo se promijenila.

Jedno od najčešćih pitanja nakon kemijskog pilinga je:

„Ali meni se koža uopće ne ljušti. Je li onda piling uopće radio?”

Je.

I ovo mi je stvarno važno objasniti jer smo godinama nekako naučile povezivati dobar piling s time da se lice mora jako zacrveniti, zatezati i nekoliko dana guliti.

A to jednostavno nije pravilo.

Postoje različite vrste pilinga, različite koncentracije, različite dubine djelovanja i, najvažnije, različite kože.

Jedna će nakon istog tipa tretmana imati malo vidljivog ljuštenja.

Druga gotovo ništa.

Treća će reagirati izraženije.

Meni zato količina kože koja se nekoliko dana kasnije vidi na ručniku nije pokazatelj jesmo li napravile dobar posao.

Puno me više zanima zašto smo piling uopće radile.

Radimo li na teksturi?

Neujednačenom tenu?

Površinskim nakupinama?

Obnovi kože?

Pripremamo li je za neki drugi tretman?

I kakva je koža bila prije nego što smo krenule.

Ako mi dođe osjetljivija, dehidrirana ili već dosta aktivno njegovana koža, nema mi nikakvog smisla pokušavati izazvati jaču reakciju samo zato da žena poslije ima osjećaj da se „nešto dogodilo”.

To nije moj cilj.Želim napraviti dovoljno da potaknemo ono što želimo postići, ali ne više samo zato da tretman izgleda ozbiljnije.

Naravno, postoje pilinzi kod kojih očekujemo izraženije ljuštenje i postoje oni kod kojih ga gotovo uopće ne mora biti.

Zato nakon pilinga ne pitam samo:

„Jesi li se ljuštila?”

Pitam kako se koža ponašala, kako izgleda, kako se osjeća i jesmo li dobile ono zbog čega smo tretman napravile.

Jer reakcija kože i rezultat nisu ista stvar.

Ovo je rečenica koju stvarno jako često čujem od žena 40+:

„Ma ja prije nisam išla na tretmane jer nisam imala nikakvih problema s kožom.”

Nisu imale akne.

Nisu imale pigmentacije koje su ih smetale.

Koža nije bila osjetljiva.

Nije ih ništa posebno mučilo.

I zato nisu vidjele razlog da joj posvećuju neku veću pažnju.

A ja bih baš tu voljela promijeniti način na koji razmišljamo o njezi kože.

Jer najbolje vrijeme za početi ozbiljnije brinuti o koži nije tek onda kada te nešto počne smetati.Puno je lakše čuvati dobru kožu nego godinama kasnije pokušavati vratiti sve ono što je kroz vrijeme izgubila.

I da me netko krivo ne shvati, ne mislim da žena s 28 ili 32 godine mora svaki mjesec biti u salonu niti da joj treba deset aktivnih proizvoda.

Baš suprotno.

Tada je najvažnije napraviti dobru bazu.

Znati pravilno očistiti kožu.

Hidratizirati je.

Koristiti SPF svaki dan.

Ne raditi kaos od kućne njege.

Uvoditi aktivne sastojke kada za njih postoji razlog.

I povremeno stručno pogledati kožu da ne čekamo da nešto postane veliki problem.

Jer koža se mijenja polako.

Ne probudiš se jednog jutra s potpuno drugom kožom, iako se ženi ponekad baš tako čini.

Godinama se mijenjaju hidratacija, kvaliteta, elastičnost, količina kolagena, način na koji se koža obnavlja i koliko dobro podnosi sve ono čemu je svakodnevno izložena.

A onda dođu četrdesete, perimenopauza i kasnije menopauza, hormonska podrška se počne ozbiljnije mijenjati i sve ono što je koža godinama nekako kompenzirala postane puno vidljivije.

I tu se stvarno vidi razlika.

Ne zato što žena koja je godinama njegovala kožu neće starjeti.

Naravno da hoće.

Ali njezina koža u taj period ulazi iz potpuno druge startne pozicije.

Isto tako, nije kasno ni ako krećeš s 45, 50 ili 55.

Samo tada više ne radimo isključivo preventivu. Imamo i dio onoga što pokušavamo poboljšati, vratiti ili barem usporiti.

Zato bih voljela da žene u tridesetima ne čekaju da se pojavi razlog zbog kojeg „moraju” doći.

Ako ti je koža sada lijepa i nema velikih problema, super.

To nije razlog da je ignoriraš.

To je najbolji razlog da je počneš čuvati.

Jako često mi žena kaže:

„Nemam sad neke strašne nove bore, ali svejedno izgledam starije. Ne znam ti objasniti što se promijenilo.”A ja točno znam što pokušava opisati.

Jer lice se s godinama ne mijenja samo kroz bore.

Mijenja se i njegova punoća.

Mijenjaju se masni jastučići koji licu daju oblik i mekoću. Dio njih s vremenom gubi volumen, dio se drugačije raspoređuje, mijenja se potpora tkiva i zato obrazi više ne izgledaju jednako puni kao prije.

Mlađe lice obično ima više one prirodne punoće u srednjem dijelu lica. Jagodice su punije, prijelazi su mekši i cijelo lice djeluje nekako kompaktnije.

I onda žena nakon četrdesete kaže da izgleda umornije, da joj je lice nekako duže, da su se obrazi promijenili ili da konture više nisu iste.

A zapravo možda nema puno više bora nego prije.

Samo se promijenila cijela arhitektura lica.

I to mi je važno objasniti jer onda puno bolje razumiješ zašto anti-age ne može biti samo:

„Što ćemo napraviti s ovom borom?”

Ja gledam puno šire.

Gledam kvalitetu kože.

Hidrataciju.

Čvrstoću.

Tonus.

Konture.

Punoću lica.

I isto tako moram biti realna.

Tretmanom kože ne mogu vratiti izgubljeno masno tkivo kao da se ništa nikada nije promijenilo.

Ali mogu raditi na tome da koža bude kvalitetnija, čvršća, hidratiziranija i da lice izgleda svježije, odmornije i bolje podržano.

Zato mi anti-age nikad nije samo pitanje koliko bora žena ima.

Puno češće je pitanje: što se na ovom licu kroz godine zapravo promijenilo?