Renaissance Hrvatska

Renaissance žene ne prate trendove.

Prate sebe.

Što su više svoje, to su ljepše.

Ne pokušavaju biti kao netko drugi.

I možda je baš zato svaka izgleda drugačije, a sve imaju nešto zajedničko.

Mir.

Mirisne scene
Dolazim jutros ranije na posao, otključavam vrata, prilazi žena. Gleda kaftane, pita me može li ući.

Joj, samo da sve pomirišim, ne mogu odoljeti.

Moja baka je uvijek imala ružinu vodicu..
A deda je pušio škiju... takvih mirisa više nema

I tako smo krenule pričati.

Od jedne ružine vodice do baka i djedova, pa Francuska, Mediteran, putovanja, ljudi, život... I onda usred priče shvatimo da se zapravo znamo. Tko zna odakle, iz kojih priča i kojih života.

Mirisne scene ljeto 26

voziš se u malom rozom fiatu uz more.

na rukama heklane vozačke rukavice.

vjetar ti mrsi kosu.

u njoj je ortigia smokva.

na suvozačkom sjedalu ružičasti kaftan iz kojeg izlijeću ptice i tigrovi.

na nogama drvene klompe.

u gepeku deterdžent koji će cijelo ljeto mirisati na kuću uz more.

i nigdje ne kasniš.

slobodna si.

takvo ljeto žeelim☀️

Renaissance – mala mediteranska luka

Nekada su stare mediteranske luke bile mjesta susreta.

U njih su pristizali brodovi iz Marseillea, Provanse, Korzike, Sicilije i drugih obala. Donosili su mirise, sapune, tkanine, začine, čajeve, maslinovo ulje i priče ljudi koji su putovali svijetom.

Ljudi nisu dolazili samo kupovati.

Dolazili su zastati.

Čuti novosti.

Udahnuti neki novi svijet.

Danas više ne putujemo jedrenjacima.

Ali još uvijek tražimo ista mjesta.

Mjesta na kojima ćemo usporiti, duboko udahnuti i na trenutak zaboraviti žurbu.

Zato je nastao Renaissance.

Mala mediteranska luka u srcu Zagreba.

Mjesto na kojem pažljivo biramo mirise, prirodnu kozmetiku, svijeće, sapune i male predmete koji sa sobom nose duh Mediterana.

Svaki proizvod ima svoje podrijetlo.

Svoju priču.

Svoje ljude.

A svaki posjetitelj može na trenutak otputovati bez putovnice.

Od Provanse do Marseillea.

Od Sicilije do Korzike.

Od užurbanog dana do nekoliko mirnih minuta.

Jer vjerujemo da ljepota nije luksuz.

Ljepota je način na koji se vraćamo sebi.

Dobro došli u Renaissance.

Našu malu mediteransku luku.

---

Mirisne scene
petak, pet do šest.

ulazi cura i gleda klompe.

ja naravno prvo gledam njene cipele 😄

počnemo pričati i ona odjednom kaže:

moje prijateljice iz new yorka bile su kod vas.

ja se odmah oduševim.

to su one dvije cure koje su jedan dan prošle kraj dućana, bilo je zatvoreno, pa su se drugi dan vratile posebno.

i onda mi kaže:

prolazile smo ulicom i doslovno smo se zalijepile za izlog koliko je dućan divan.

na kraju je kupila baš one klompe koje je jedna od njih htjela.

često p**a izgleda da ljudi zaborave gdje su šta vidjeli.

a onda se ovako vrate priče.

iz new yorka.

preko prijateljice.

nekoliko tjedana kasnije.

i završe u paru klompi. 💜

Mirisne scene
kako se ljudi ugodno iznenade kad se sjetiš njihovih lica

i njihovih priča

nekad teških

nekad o kućici na moru

neki dan me žena pita:

jeste našli kućicu?

i nakon jedne rečenice nastavimo razgovor od prošli put

jedna gospođa je neki dan rekla:

usput sam samo da vas pozdravim i pitam kak ste

druga svrati i kaže da joj ona vazica tako lijepo paše u prostoru da me se svaki dan sjeti

i mislim da zato ljudi vole male dućane

jednu osobu koja te dočekuje kao domaćica

koja pamti tvoja stanja koja prolaziš

i onda razgovor ne počinje

nego se samo nastavlja tamo gdje ste zadnji put stali

Mirisne scene
Jedna od najvećih promjena posljednjih desetljeća je nestanak lokalnih zajednica.

Sve više kupujemo online ili u velikim centrima, a sve manje poznajemo ljude koji žive i rade oko nas.

Zato su mali lokalni dućani važni.

Ne zato što prodaju stvari.

Nego zato što stvaraju povezanost među ljudima.

A povezanost je jedna od najvažnijih stvari za kvalitetan život.

Mirisne scene
danas je jedna žena navratila samo da me pozdravi

i da je nazovem kad dođu njeni sapuni

malo kasnije druga je ušla pitati za čaj

treća zove da će doći po deterđente

pomislila sam kako su mi uvijek dragi ti mali dolasci

ljudi koji ne dođu zato što nešto hitno trebaju

nego zato što ih put nanese

jer ih zanima što je novo

jer žele zastati na trenutak

jer im je lijepo svratiti

nekad se iz toga rodi kupnja

a nekad samo razgovor

i mislim da je i jedno i drugo vrijedno

u svijetu koji stalno nekamo žuri